Tradicionalno, povodom 27. januara - praznika Svetog Save, književna tribina „Riječ” Udruženja književnika Crne Gore organizovala je veče posvećeno rodonačelniku srpskog pjesništva pod nazivom „Uskliknimo s ljubavlju”.
- Sveti Sava, saborno ime najzaslužnije, najsvestranije, najveće ličnosti srpskog otačastva, ličnost je koja se rađa jednom u nekoliko vjekova. Sveti Sava - ime duhovne čistote, duhovne vedrine, umnosti, trudoljubivosti, neposustalosti i svestranosti. Trojstvo vjere, nade i ljubavi. Znak moralnog identiteta i integriteta, znak nerazdjeljive jednakosti sa srpskim narodom i Srpskom crkvom kojima je do zadnjeg izdisaja služio. Otuda je on skupa sa svojim ocem Nemanjom zaštitnik srpske države i njene Crkve – kazala je u uvodnoj besjedi pjesnikinja Milica Kralj, urednica tribine „Riječ”.
Ona je dodala da ni jedna druga ličnost u našoj istoriji nije toliko slavljena, hvaljena i poštovana kao Sveti Sava.
- Do današnjeg dana srpski narod se ogleda u svetosavskoj svjetlosti, slijedi svetosavsku misao i Savina poučenja i čini napore da zbog malovremenog Savinog života okonča sve ono što je on započeo. Spaljivanje njegovih moštiju proizvelo je sasvim suprotan efekat, a kult svetitelja Save još više se učvršćivao u narodu. U srpskom narodu najviše se pjevalo o Kraljeviću Marku, a pripovijedalo o Svetom Savi u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, južnom dijelu Dalmacije – kazala je, između ostalog, Kralj.
Ona se detaljno osvrnula i na to gdje, kada, kako i pod kojim uslovima je slavljen i zabranjivan za slavlje Sveti Sava, ali i na to kako je kult svetitelja tretiran u umjetnosti, na ikonama i freskama.
- Sveti Sava je u Crnoj Gori, među narodom crnogorskim bio zaista ne samo svetac, nego sve: i zakletva, i ikona, učitelj, pismonoša... Samo u mom kraju skoro da nema stope koja se nije mjerila Savom - kazao je predsjednik Udruženja književnika Crne Gore Novica Đurić, koji je i autor knjige „Savinim stopama Lelejskom gorom”.
Pjesnik Ranko Jovović istakao je da su komunisti prekinuli slavljenje Svetog Save, te da je ono obnovljeno 1991. godine, pročitavši pjesmu koju je napisao baš u tom periodu. I, književnik Bećir Vuković je istakao da „nije svetog Save i Njegoša, ne bi bilo ni Crne Gore”.
Stihove posvećene Svetom Savi čitali su Novica Đurić, Ranko Jovović, Vukić Garo Brajković, Andrija Markuš, Momo Milikić, Božo Vučić Božan, Slobodan Bećo Došljak, Milan Rajović, Veselin Brnović, Bećir Vuković i Perivoje Popović, dok je aforizme kazivao Jovan Eraković. Skup je pozdravio i Dragan Burzan.
A.Ć.
Tajna bez premca
- Sveti Sava je postao svetitelj u punom smislu bogonadahnuća tek kada je vatra sažegla njegove ovozemne ostatke na Vračaru. Čini mi se da je danas više neophodno da nam se pojavi neko ko bi mogao da ima snagu i duh Svetog Save Nemanjića. On je zaista tajna bez premca – kazao je književnik i književni kritičar Perivoje Popović u svom obraćanju.
On je dodao da je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije obnovio crkveni život u Crnoj Gori, što je ogromna zasluga za sve.
Školska proslava
- Prvi pisani trag o školskoj proslavi Svetog Save datira još iz 1734. godine i nalazi se u austrijskoj Narodnoj biblioteci u Beču. To je udžbenik za treći i četvrti razred srpsko-latinske škole u Sremskim Karlovcima u kome se vidi da na dan Svetog Save nije bilo nastave. Učenici su toga dana pozvani da se za praznik mole velikom srpskom svetitelju i prosvjetitelju – naglasila je Milica Kralj.